2016-04-18 08:42:28

Predstavljamo Sonju Zubović

U sklopu manifestacije "Noć knjige" ugostit ćemo književnicu Sonju Zubović.Mlađim čitateljima, koji su najredovitiji posjetitelji u knjižnici poznata je njena slikovnica Kako se gleda abeceda. To je jedna od onih slikovnica s kojima kroče u svijet knjiga i čitanja.No bibliografija gospođe Zubović je uistinu impresivna, pa ćemo je , uz kratak životopis (preneseno sa stranice Društva hrvatskih književnika) i predstaviti.

 

Sonja Zubović autorski je potpis Sonje Zubović Pezdevšek. Rođena je 1962. u Zagrebu, a odrasla je u Jastrebarskom. Diplomirala je 1987. na studiju jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. U najranijim godinama djetinjstva živjela je s roditeljima u stambenom dijelu franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom. Kao djevojčica sanjarila je u vrtu otvorenog klaustra ispod sunčanog sata iz 13. stoljeća, igrala se skrivača uz ispovjedaonice te brojne knjige koje su se nalazile u hodniku pokraj njezinog kućnog praga. Tek je kao apsolventica književnosti saznala da se radilo o značajnom knjižnom blagu od 13.000 knjiga, od kojih je čak sedam vrijednih inkunabula. U samostanu njezinog djetinjstva izvedena je "Carmina Burana" samo 19 godina nakon što ju je Carl Orf napisao, a iza orgulja pronađene su Savonaroline propovijedi, tiskane 15 godina nakon što je spaljen kao heretik na trgu Santa Croche u Firenzi. O vrijednom knjižnom blagu iz franjevačkog samostana svete Marije u Jastrebarskom prva je pisala za Večernji  list (1986. godine). U novnarstvu se okušala i vodeći nekoliko godina emisiju o novim knjigama na radiopostaji Jaska, a nakon diplome zapošljava se u Knjižnicama grada Zagreba i trajno seli u Zagreb. U šali i danas kaže da cijeli život plaća danak skakanju po knjigama u najranijem djetinjstvu. Gdjegod je radila, ostavila je iznimno vrijedan trag. Po svojoj prirodi uvijek je bila inovatorski ispred vremena, a posebno u poticanju novih oblika kulturne komunikacije, kao što su prvi kontinuirani programi kulturne nadgradnje za djecu s posebnim potrebama, manifestacije poput Dana Malog princa, Proslave 50. rođendana Pipi Duge Čarape, Svijeta baka i đaka u godini doživotne izobrazbe itd. Nakon desetak godina rada u narodnoj knjižnici, stjecajem obiteljskih okolnosti, mijenja radna mjesta, dominantno piše i slika te osniva umjetničku organizaciju Tekston (http://www.tekston.hr). Iako je po vokaciji književnica, nikada u potpunosti nije odustala od svoje likovnosti. Još kao maturantica, 1980. godine bila je inicijator osnivanja  Likovne kolonije slikara amatera "Ljubo Babić" u Jastrebarskom, a iste godine prvi je put izložila svoja likovna djela. Od tada do sljedeće izložbe u Slovenskom domu prošlo je 30 godina. Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu.  Diljem Hrvatske gostuje na književnim tribinama, susretima i manifestacijama.

Sol na koži, zbirka pjesama, 1997.
Kako se gleda abeceda, ilustrirano, 2000. (6. izdanja)
Priče poučnice, ilustracije Željka Mezić, 2001.
Prodavač vremena, ilustrirala Željka Mezić, 2001.
Mjesečeve suze, ilustrirala Željka Mezić, 2003.
Najljepša stonoga sunčanih vrtova, ilustrirala Željka Mezić, 2004.
Vjetrosvijet, ilustrirala Marina Badurina, 2005.
Dobri zmaj Zumi, ilustrirala Andrea Petrlik Huseinović, 2006.
Pjesme iz prirode i društva, ilustracije Niko Barun, 2009.
Čudesna kuharica Lize Brljize, ilustrirala Marijana Jelić, 2010.
Šale i pohvale, ilustrirala Katarina Halužan, 2011.
Probuđena zvona, roman, 2012.

Ježica Vici u šumskoj češljaonici, 2011.

Neukradivo nebo, 2012.

Puž Slavek u polju suncokreta, 2013.

Mjesečevi snovi, 2014.

Goli carevi, 2015.

Roza i Blu upoznaju Zagreb, 2015.

 


Osnovna škola Braće Radića Kloštar Ivanić