Tebi Vukovare

Bilo je što je bilo.

Prošlost se promijeniti neće,

A rane mogu biti samo još veće.

Vukovar je onaj dan pao,

Dušu svoju za nas dao.

Borio se kao pravi heroj,

No to je krvav boj.

Pao je,pao.

Svoju dušu dao.

Očaj je brujao,

Hladni vjetar prohujao.

Prazan je bio grad,

Rekli su da je to konačan pad.

Ali,eno. Dignuo se s dna hldnog,

obrisao sliku onog tužnog Vukovara davnog.

I sada je tu na ponos i diku,

Uvijek preljep i radostan na vidiku.

Djeca se u njem igraju,vesele.

Jer ipak je Vukovar heroj,tako stari vele.

Marta Novaković, 8.c, šk.god. 2010./11.

O,Vukovare

                                                         O,Vukovare,zato što branila su tebe braća tvoja

                                                         O,Vukovare,zato se sada  vije barjak naših boja.

                                                         I nek',u cijeloj  Hrvatskoj taj barjak vijori

                                                         I nek',Dunav samo tebi žubori!

                                                         O,Vukovare ,ti u našim  srcima nisi pao,

                                                         O,Vukovare,bio si jak i nisi se dao!

                                                         Na taj dan palim svijeću braniteljima svim

                                                         I žalim nad izgubljenim djetinsvima tim!

                                                        O,Vukovare,vodotoranj spomenik je iz rata

                                                        O,Vukovare,rat je uzrok poginulih tata!

                                                         Koliko poginulih civila

                                                        Kolika ni kriva ni dužna dječica mila!

                                                        Koliko ubijenih,za nekima se još traga,

                                                        Koliko samih majki,a u njima još je velika snaga!

                                                     Da ti ljudi i dalje nisu mogli biti živi,

                                                     Zato su neprijatelji krivi!

                                                     Lukrecija Kavčić ,VII.b,   šk.god. 2010/2011

Čestitka za Katarinu

Moja se prijateljica zove Katarina,

plavooka,plavokosa djevojčica fina.

Njoj mogu povjeriti tajne i probleme,

znam da nikad neće ona izdat' mene.

U školi,u istoj klupi sjedimo nas dvoje

pod satom ne brbljamo da nas ne razdvoje.

Kad zadaća zadaje nam nekakve probleme

ili zovem ja nju ili ona mene.

Od vrtića zajedno,zajedno u školi

svakog dana postajemo prijatelji bolji.

Čestitku ti ovu pišem jer nemam pare

za  imendan da ti kupim neke lijepe dare.

Završavam ovo svoje rime

budi sretna,čestitam ti Katrinje!

Andrijan Blažević,6.c,šk.god. 2010./11.

Dati krv

Dati krv baš je cool!

-Dati krv!-

to govori moj tata

i na akciju potiče brata.

Kaže: - Sto puta sam krv dao

i nije mi žao.

Za susjede,

daleke prijatelje

odrasle i male

kojima je krv pomogla

da na noge stanu

i da se vesele

svakom novom danu.

-A sada,sine,tvoj red slijedi,

pomozi,daruj krv

i shvati koliko život vrijedi!-

Vanesa Hodžić,6.b,šk.god. 2010./11.

Učenici dodatnih grupa:povijesti ,geografije,vjeronauka,hrvatskog jezika